Intervju vodila Black Rose / Rosa Negra – International Relations Committee
Stajališta iznesena u sklopu intervjua nisu nužno i stajališta Libertarijanske ljevice.
Uvod
13. rujna 2022. 22-godišnju Mahsu Amini je privela Iranska Gašt-e Eršād (također poznata kao „moralna policija“). Mahsu su priveli u Teheranu radi nepridržavanja zakona o odijevanju. Tri dana nakon,16. rujna policija obznanjuje Mahsinu obitelj da joj je „srce otkazalo“ i da je pala u dvodnevnu komu prije nego li je preminula.
Navodi svjedoka, uključujući i njenog brata, jasno ukazuju da ju je moralna policija brutalno pretukla tijekom njenog uhićenja. Medicinski nalazi koji su procurili u javnost ukazuju da je zadobila moždano krvarenje i moždani udar – uključujući i traume što je dovelo do njene smrti.
U danima nakon objavljivanja ovih detalja izbile su masovne demonstracije po cijelom Iranu osuđujući Mahsino ubojstvo koje je počinila policija.
Da bi bolje razumjeli ovu izrazito promjenjivu situaciju, sproveli smo kratki intervju s „Federation of the Anarchism Era“, organizacijom sa sekcijama u Iranu i Afganistanu.
Intervju se je sprovodio između 20.9.2022. i 23.9.2022.
Intervju
Black Rose / Rosa Negra (BRRN): Za početak bi Vas zamolili da ukratko opišete „Anarchist Federation of Era“.
Federation of Anarchism Era (FAE): „Federation of the Anarchism Era“ je lokalna anarhistička federacija koja je aktivna u tzv. Iranu, Afganistanu i više.
Naša federacija se zasniva na sinteznom anarhizmu, prihvaćajući sve anarhističke tendencije osim onih nacionalističkih, religijskih, kapitalističkih i pacifističkih. Naše višegodišnje organiziranje unutar okvira ekstremno opresivnog okruženja kao što je Iran nas je naveo da razvijamo i koristimo insurekcionističke organizacijske taktike i filozofiju.
Mi smo anarhistička organizacija, pošto na religiju gledamo kao hijerarhalnu strukturu koja je starija i opstojnija od skoro svih autoritarnih sustava, a također je previše slična kapitalizmu i drugim autoritarnim društvenim strukturama koje danas podjarmljuju čovječanstvo. Klasno ratovanje, iz naše perspektive, uključuje vođenje rata protiv klerikalne klase koja nam zakida slobodu i samoautonomiju kroz određivanje svetoga i zabranjenog koje uspostavlja kroz prisilu i nasilje.
BRRN: Tko je Mahsa Amini? Kada, zašto i kako je ubijena?
FAE: Mahsa Amini, koju je obitelj zvala Zhina je bila obična 22-godišnja kurdska djevojka iz grada Sagheza u Kurdistanu.
Putovala je sa svojom obitelji u Teheran u posjet obiteljima. 13. rujna, dok je bila sa svojim bratom Kiareshem Aminijem, moralna policija ili tzv. Gašt-e Eršād ju je privela radi „neprimjerenog hidžaba“. Njen brat je pokušao djelovati protiv privođenja, ali policija je upotrijebila suzavac te je također pretukla i Kiaresha.
Mnoge druge privedene žene su svjedočile što se događalo u policijskom kombiju. Na putu za policijsku postaju, izbila je svađa između privedenih žena i policijskih službenika. Mahsa Amini je bila jedna od djevojaka koje su protestirale privođenje. Rekla je da ona nije iz Teherana te da ju trebaju odmah pustiti.
Policija je zatim upotrijebila fizičko nasilje da natjera sve privedene žene da šute. Mahsu su također pretukli. Očevitkinje su rekle da su policijski službenici jako udarili Mahsinu glavu na unutrašnju stijenku kombija.
Još je bila svjesna kada je stigla u “moralnu policijsku” postaju, ali ostale privedene žene su primijetile da joj nije dobro. Policajci su bili potpuno ravnodušni i optužili su ju da se pretvara. Ostale žene su nastavile protestirati da Mahsa dobije potrebnu medicinsku pomoć. Na njihov protest policija je odgovorila nasiljem. Policajci su Mahsu Amini ponovno jako pretukli, a ona je zatim izgubila svijest.
Tek tada su policajci primijetili njeno stanje te su ju pokušavali oživljavati masažom srca i dizanjem njenih nogu u vis. Nakon što to nije uspjelo, policija je napala ostale žene kako bi im oduzela mobitele i kamere s kojima su mogli snimiti incident.
Nakon dužeg odgađanja i pronalaska izgubljenih ključeva ambulantnih kola, Mahsu su odveli u bolnicu Kasra.
Klinika u kojoj su zaprimili Mahsu Amini je prvobitno na svojem Instagramu objavila da je Mahsa bila moždano mrtva kada su ju primili. Ta Instagram objava je kasnije izbrisana.
14. rujna je jedan Twitter račun, čiji korisnik je prijatelj s zaposlenikom u bolnici Kasra, prepričao kako je policija prijetila doktorima, medicinskim sestrama i osoblju da ne rade ikakve slike ili videje dokaza te da lažu Mahsinim roditeljima o uzroku smrti. Bolnica pod prijetnjama udovoljava policiji. Lagali su roditeljima da je Mahsa bila u „nesreći“ te da su ju održavali na životu dva dana. Mahsu su proglasili mrtvom 16. rujna. Njen stvarni uzrok smrti je prema medicinskim nalazima koje su procurili hakerski aktivisti lom kostiju, unutrašnje krvarenje i moždani edem.
BRRN: Je li Mahsina kurdska pripadnost igralo ulogu u njenom uhićenju i smrti?
FAE: Neupitno je to što je bila Kurd u Teheranu igralo ulogu u njenoj smrti. Ali ovo je također stvarnost koju sve žene u Iranu doživljavaju. Ne treba daleko tražiti video dokaze moralne policije kako premlaćuje i tjera žene u policijske kombije, kako baca žene na ulicu iz vozila koja se još uvijek kreću te kako ih žene s hidžabima maltretiraju radi „neprimjerenog hidžaba“. Ti videji pokazuju samo djelić pakla koje žene svakodnevno preživljavaju u Iranu.
To da je Mahsa bila sa svojim bratom na dan njenog privođenja također nije slučajnost. U iranskom patrijarhalnom društvu žene bi trebale sa sobom voditi muškog člana obitelji, bio to otac, muž, brat ili rođak dok obavljaju neki posao kako bi odvratile moralnu policiju i bilo koje druge mrzovoljne pojedince u javnosti. Mladi parovi ne mogu biti viđeni u javnosti, a da ne riskiraju da ih se premlati ili privede od strane moralne policije. Član obitelji u pratnji trebaju imati dokumente da dokažu obiteljsku vezu policiji. Privođenje žena radi ruža i laka za nokte je stvarnost koju se mnogi milenijalci u Iranu izrazito sjećaju.
Prijetnja napadima kiselinom radi „lošeg hidžaba“ je još jedna noćna mora koje žene podnose u Iranu.
Patrijarhat i religijska autokracija utječe na sve žene.
BRRN: Kako su ljudi u Iranu saznali za Mahsinu smrt? Koja je bila prvobitna popularna reakcija?
FAE: Kao što smo prije naveli, bilo je previše svjedoka. Ni golema količina prijetnji nije mogla zaustaviti da priča vezana oko Mahsine smrti ne iscuri u javnost.
Vrijedi spomenuti da su i doktor koji se brinuo o Mahsi i fotoreporter koji je dokumentirao Mahsino stanje i zabrinutost njene obitelji oboje privedeni te da nije poznat njihov trenutni status.
Prvobitna reakcija je bila bijes. Ljudi su dijelili Mahsinu priču već od 14. rujna. Bijes tada nije još bio dovoljno jak za proteste i pobune. Ljudi su još uvijek mislili da je Mahsa u komi te da postoji nada da će se oporaviti. A onda su ju 16. rujna proglasili mrtvom.
Prvo su bili manji protesti kod bolnice Kasra koje je rastjerala policija. Iskra trenutnog ustanka je izbila u Saghezu, Mahsinom rodnom gradu.
BRRN: Koji su razmjeri trenutnih demonstracija? U kojim područjima zemlje su se demonstracije najviše koncentrirale?
FAE: Situacija je jako dinamična i mijenja se izuzetno brzo. U vrijeme pisanja ovog intervjua plamen ustanka je zahvatio 29 od 31 pokrajini Irana. Jedna od karakteristika ovog ustanka je ta da se proširio jako brzo na sve veće gradovi diljem Irana, poput Teherana, Tabriza, Isfahana, Ahvaza, Rašta i dr.
Kom i Mašhad, ideološka uporišta režima, su se također pridružili ustanku. Otok Kiš, kapitalističko i komercijalno središte režima, je također u pobuni. Ovo je najraznovrsniji ustanak kojemu smo svjedočili u zadnjih par godina.
Za 23. rujna sindikalisti planiraju opći štrajk u znak podrške protestima.
Režim je zakazao naoružane demonstracije za isti dan. Puno toga se događa.
BRRN: Kako je odgovorila iranska država na ove demonstracije?
Prvobitni odgovor režima je bio puno blaži nego što smo prethodno očekivali. Jedan od razloga je to što su bili uhvaćeni nespremni. Ali onaj bitniji razlog je taj da je Ibrahim Raisi u UN-u. Izuzeće starije figure autoriteta, publicirana Mahsina priča i protesti, kao i pritisak na vlast koju nadzire međunarodna zajednica su za sada zaustavili masakr.
Nemojte nas krivo shvatiti. Policija je ubila i ozlijedila puno osoba od samog početka protesta. Neki od njih su i 10-godišnje dijete i 15-godišnji tinejdžeri. Ali mi smo također preživjeli novembar 2019-e kada je režim masakrirao više tisuća ljudi u 3 dana.
U prethodnim ustancima, policija nije bila direktna meta bijesa ljudi. Ovaj put nije tako. Ovaj put su oni negativci, a narod je željan krvi. To policiju izmara fizički i mentalno, što smatramo dobrim vijestima.
Trenutno se proteste u Saghezu i Sanandadžu nemilosrdno pokušava ugušiti. Režim je iznio tenkove i teška vojna vozila da ugasi pobunu tamo. Postoje mnogi izvještaji ispaljivanja bojevog streljiva na demonstrante.
Protesti još uvijek traju. Prevrću se policijska vozila. Zauzimaju se policijske postaje te ih se pali. Trebamo se naoružati tako da zauzmemo oružarnice. Onda u potpunosti ulazimo u iduću fazu pobune.
BRRN: Je li precizno nazvati ove demonstracije feminističkima po svojem karakteru?
FAE: Da, apsolutno. Kao i svi drugi ustanci, postojali su pokreti i druga događanja ispod površine.
Može se reći da je nedavni val kažnjavanja po pitanju hidžaba i povećana brutalnost moralne policije započela kao odgovor na spontano, autonomno i feminističko samoorganiziranje iranskih žena. Ranije ove godine su žene u Iranu počele izrađivati crnu listu i bojkotirati pojedine ljude i biznise, poput kafića, koji su strogo sprovodili pravila nošenje hidžaba. Pokret je bio decentraliziran i bez vođa, ciljajući da stvori sigurna okruženja za žene i pripadnike LGBTQ zajednice.
Taj brutalni progon je sada dosegnuo vrhunac, gdje žene predvode svugdje paleći svoje marame i boreći se protiv policajaca, a da ne nose hidžaba. Glavni slogan ustanka je „Žene, život, sloboda“, slogan koji potječe iz Rožave, društva čije su ambicije zasnovane na anarhističkoj, feminističkoj i sekularnoj ideologiji.
BRRN: Koji su politički elementi (organizacije, partije, grupe) prisutne na demonstracijama, ako uopće i jesu?
FAE: Mnogo organizacija, partija i skupina pokušava prisvojiti ili utjecati na proteste u svoju korist u svakom ustanku.
Većina ih je naišlo na nepremostivi problem tijekom ovog ustanka.
Prvo, monarhisti. Reza Pahlavi, parazit koji je ujedno i sin već davno mrtvog Šaha Irana, pojedinac kojeg promiču uz pomoć ukradenog novca i medijskih mreža izvan Irana, zahtijeva da se proglasi nacionalni dan žalosti u jeku narodnog bijesa i prvobitnih protesta, umjesto da sa svojim resursima pomogne pobuni. Ljudi su u njemu napokon vidjeli šarlatana kakav stvarno i jest. „Smrt ugnjetačima, bio to Šah ili Vođa“ se moglo čuti po cijelom Iranu.
Zatim slijedi MEK ili Mudžahedin-e Kalk. MEK ima ideološki problem s ovim ustankom. Oni su kult koji ženskim pripadnicama nameće nošenje crvenih marami. Započeli su kombiniranje marksističkih i islamističkih ideologija, da bi ih onda marksisti-lenjinisti pretvorili 1979. u kult koji je danas u službi kapitalističkih i imperijalističkih država.
Zatim slijede komunističke partije koje mrze Rožavu i uvijek o njoj govore loše. Njihova raskrinkana i rđava klasna analiza im više ovdje ne pomaže da osvoje srca.
Iako su im puna usta toga da su podržavatelji sekularizma i feminizma, nisu imali niti jedan slogan usmjeren ženskom oslobođenju. I njihova ideologija ih ne dopušta da skandiraju „Žene, život, sloboda“. Nemaju ništa za reći, pa stoga šute. Zbog toga je njihova prisutnost puno slabija u trenutnim protestima.
Anarhistički pokret raste u Iranu. Ovaj ustanak, pošto je feministički, antiautoritaran i bez vođa, te u kojem se koriste slogani Rožave, je doveo do toga da anarhisti, i oni povezani i nepovezani s federacijom, imaju veliku prisutnost u ovom ustanku. Nažalost su mnoge od njih priveli i ozlijedili.
Radimo na tome da ostvarimo antikapitalistički potencijal ovog pokreta. I to zbog toga što je Islamska Republika kult smrti te religija, patrijarhat, rasizam i kapitalizam čine njezine ideološke stupove. Da bi živjeli, moramo biti slobodni; a to nije moguće dok žensko oslobođenje ne bude u prvom planu.
BRRN: Solidarno. Hvala Vam na vremenu.
FAE: Solidarno.
The post Intervju: Iranski anarhisti o protestima kao odgovor na policijsko ubojstvo Mahse Amini appeared first on Libertarijanska ljevica.